Sumnjaj i provjeravaj

Albert Einstein površno, ne naučno i, često, pogrešno tumači osnovne pojmove i formule o prostoru i vremenu u STR. Albert Ajnštajn nije shvatio uzroke invarijantnosti veličine c ni u fizičkoj stvarnosti, ni u temeljnim formulama Specijalne teorije relativnosti.
Postavke u STR analizirajte svojim umom i razumom. Provjeravajte Ajnštajnove istine i uvjerite se u Ajnštajnove moguće istine, pa i zablude!
Algebarske i geometrijske postavke Specijalne teorije relativnosti nisu suprotne Euklidovoj geometriji i "klasičnoj" Njutnovoj fizici.

subota, 27. listopada 2012.

Jednostavno, neoborivo i dokazivo

Albert Einstein nije shvatio, površno analizira i izvodi pogrešne zaključke iz sljedeće dvije geometrijske, algebarske i fizičke istine:
 
   ,    .

2ct' je geometrijska sredina za 2l0 i ct.
Ovu moju tvrdnju i navedeni algebarski iskaz (formulu) nitko na svijetu mi ne može osporiti valjanim argumentima!
Ova druga formula posebno je interesantna za Einsteinovu "analizu", razmišljanja i zaključke (naravo, pogrešne) za "v teži c". U tom slučaju od ct ćemo oduzimati sve više i više. Šta to praktično znači u fizičkoj stvarnosti Einstein nije shvatio! Ako sa drugog sprata pustim predmet da slobodno pada i pratim njegovu brzinu v kako raste i teži konačnoj ("trenutnoj", najvećoj brzini u posmatranom događanju) brzini c prilikom pada na tlo!
Šta se desilo neutrinima koji su dostigli brzinu svjetlosti - c?! Njima, niti ikome drugom, vrijeme (ili masa), nije se mijenjalo u skladu sa Einsteinovim zaključcima!
Timu OPERA nepravedno je "ukradena" (zakinuta) Nobelova nagrada!     

petak, 26. listopada 2012.

Paradox dva para blizanaca

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“. Na svakom ISR po par M i Ž (M-muško i Ž-žensko), i dok se sexaju (Ž tvrde da M ubrzavaju) izgubili su vezu sa realnim svijetom (nemaju osjećaj ni za prostor ni za vrijeme, ni za prošlost ni za budućnost). Tek kada taj zanos prođe i treba "svodit račune" i vratiti se u realnu stvarnost nastupaju - problemi, pogotovu oni kroz 280 dana.
Citiram tekst A. Einsteina iz knjige "Moja teorija"
Neki savremeni fizičari postali su "veći katolici od Pape"! Mijenjaju Einsteinove postavke u STR, tako da mi nije jasno čija razmišljanja u STR su mjerodavna - Einsteinova ili nekog drugog "pametnjakovića"! Čije mišljenje treba osporavati (http://worknotes.com/Physics/SpecialRelativity/TwinParadox/htmlpage4.aspx?print=true ). Sam A. Einstein je više puta mijenjao svoje vlastito mišljenje tako da ni među relativistima nema  saglasnosti po pitanju uzroka "dilatacije vremena" (gravitacija, ubrzanje, brzina kretanja, ili geometrijski model). Mišljenja "relativista" su nejednaka, različita, nesređena i neuređena. Mnogi (pa i sam A. Einstein) često poistovjećuju brži/sporiji rad sprava za mjerenje vremena (satova) sa bržim/sporijim protokom vremena! Neke sprave će raditi brže, a neke sporije pod uticajem gravitacije. Sprava i vrijeme su različiti pojmovi! Sporiji/brži rad satova, ili sporiji/brži  duži/kraći koraci mog hodanja - nikako ne znači i brže/sporije proticanje vremena!
Ukoliko vam satovi počnu raditi brže/sporije zovite Ruse da vam kurišu satove, a ne Švajcarce!

Paradox blizanaca – Serđo Bertoluči - arbitar, pomoćnici:  Stephen Hawking, Michio Kaku, Carlo Rubbia i tim experiment-a ICARUS - u ime Einsteina i njegovih prividnih istina, mogućih istina, poluistina i neistina! Ovom timu ne vjerujem!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – paradox dva para blizanaca“.
Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaza (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.
Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u avionu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u objekte P i B (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi objekat). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.
Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala uoče objekat u svojoj okolini. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v i izračunaju međusobnu razdaljinu i vrijeme susreta (jer se međusobna razdaljina tokom vremena smanjivala monotonom brzinom v = c/n, n = c/v = 5/3). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.
Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta - Ž miruje u K°, a onaj drugi objekat K' se kreće brzinom v. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.
Upoređujući  međusobne proračune, nakon male diskusije među njima, u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?!
Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali i branili -  mišljenje blizanaca - M'  ili mišljenje bliznakinja -  Ž ?!
Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!



Paradox blizanaca – Comay Eliyahu - arbitar Antonio Ereditato, Dario Auterio i tim experiment-a OPERA - u ime Galileja i njegovih istina! Ovom timu vjerujem! Serđo Bertoluči je dogmatik!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – paradox dva para blizanaca.
Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaca (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.
Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u vozu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u voz (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi voz). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.
Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala kroz prozor uoče drugi voz i njegove vagone kako monotono promiču i da ih broje tokom 10 sekundi. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v = c/n, n = c/v = 5/3, i izračunaju dužine pređenih puteva za vrijeme od 10 sati, ako znaju dužinu vagona (d = 12m). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.
Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.
Nakon male diskusije među njima u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?! S. Hawking ne zna šta je vrijme (vidim to po njegovoj knjizi "Kratka istorija vremena").

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali?! Mišljenje i proračun blizanaca – M', ili mišljenje i proračun bliznakinja – Ž?!
Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!
Kopirajte ovaj opis "paradoxa dva para blizanaca", poboljšaje tekst po svom nahođenu i pastajte ga u odgovarajućim forumima i vašim diskusijama!
Netko će odmah shvatiti zašto sam osmislio dva para blizanaca, ali nisam siguran i da ćete doći na ideju zašto sam osmislio i dva različita tima za arbitražu. Kratko obrazloženje: Predpostavljam da bi navedeni timovi donijeli različitu "arbitražnu odluku". Jednom od ovih zamišljenih timova vjerujem (na "intuiciju" i poštenje), a drugom ne vjerujem (ni uz obrazloženje). Da li je moja intuicija "u pravu"?
Da li ispravno ocjenjujem da su neki matematičari i fizičari veći mudraci (prognozeri) od Nostradamusa? Vidovita Džemila gleda u kašike i zna šta će biti. Neki matematičari gledaju u formule i znaju šta će biti za 10 svjetlosnih godina, znaju i šta bi bilo kad bi bilo! Za njih su Vidovita Džemila i Nostradamus "male mace"!

Einstein i Lorentz - crtkano vrijeme

Einsteinovo crtkano vrijeme (t' - "vrijeme sistema u kretanju") i Lorentzovo crtkano vrijeme (t' - "vremenska koordinata pokretnog sistema") su međuzavisne veličine u istom relativnom mehaničkom kretanju. Obje veličine zavise od brzina c i v i od vremena t, koliko traje naše posmatranje i računanje razdaljina relativnog kretanja u odnosu na neku početnu tačku P, brzinama c i v, za to vrijeme t. Te razdaljine iznose PC = ct  i PB = vt. Mjere se i računaju u "sistemu" u kojem postoje te brzine, u kojem se nalazimo (Mi - koji računamo, posmatramo i mjerimo). Brzine c i v mogu imati bilo koju skalarnu vrijednost 0 < v < c i biti bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa c/v = n >1. Oznaka c nije nužno da se odnosi na brzinu svjetlosti u vakuumu.

Pomoću veličine dužine BN Einsteinovo t’ , vrijeme sistema u kretanju, možemo računati na sljedeći način:
Ova algebarska istina omogućava tvrdnju u STR: Najduže vrijeme mjeri "posmatrač" u mirujućem, nepokretnom, sistemu referencije.
Albert Einstein, a ni fizičari i matematičari koji pišu o STR, pa i pisci udžbenika, ne vode računa o ovoj dvojci, kada iskazuju vrijeme t

Zbog formalno istog algebarskog izraza i iste vrijednosti omjera za 2t0 i 2t' , također, mnogi fizičari i matematičari, pa i pisci udžbenika, prethodni omjer dužina vremenskih intervala zamjenjuju (pa i često poistovjećuju) sljedeći algebarski iskaz za Einsteinov vremenski interval sistema u kretanju 2t'
Vremenski interval 2t0  i  vremenski interval t povezani su sljedećim odnosom

 Lorentzovo t’ možemo iskazati pomoću iste dužine BN na sljedeći način:
Molim vas, provjerite i uvjerite se. Preporučite to i drugim ljudima koji imaju uma i razuma, koji mogu i žele koristiti vlastiti um i razum! Pomozite mi da razdvojimo stvarnost i mogućnost, stvarnu fizičku istinu i moguću fizičku istinu - da razdvojimo Einsteinove istine od Einsteinovih zabluda!
Pomozite mi da prevladamo neistine koje propagiraju: S. Hawking, Gell Menn, E. Witten, M. Kaku,....

utorak, 23. listopada 2012.

Najidealniji mini model za STR

Ovaj geometrijski model za algebarski opis relativnih odnosa među fizičkim veličinama (tijela - "materijalne tačke" u međusobnom inercijalnom kretanju) je primjenjiv u mnogim oblastima (fizike, geometrije i algebre), a posebno je upotrebljiv za prikaz Einsteinovih i Lorentzovih veličina u Specijalnoj teoriji relativnosti. Ovakav model mi je idealniji i logičniji od "trigonometrijske kružnice", kod koje se dužina PN imenuje jedinicom.





Ovakav model mi djeluje najlogičnije za opis Einsteinovih i Lorentzovih veličina u STR. Mislim da je bolji, logičniji i prikladniji nego model H. Minkovskog (četverovektor "prostor-vrijeme"). Model Hermana Minkowskog niti je bogomdan niti je od Boga zadan geometrijski model za opis Einsteinove relativnosti. Na istom principu formiran četverovektor vrijeme-prostor, tri vremenske i jedna prostorna koordinata, dužina ct = x , bio bi mnogo logičniji geometrijski model.
Također, ni u mojem modelu baš ništa nema problematično. Bolji je i logičniji od "četverovektora" - "prostor-vrijeme"!
  Pomnožite sve sa vt i "zabavljajte se" algebarskim transformacijama.

nedjelja, 14. listopada 2012.

Einstein nas vara govornim jezikom



Albert Einstein nije temeljit u razmišljanju i zaključivanju: često zamjenjuje moguću i stvarnu fizičku sadržinu, poluistine i prividne istine nameće kao stvarne i objektivne fizičke istine, pojedinačne i posebne relativne istine plasira kao opšte i univerzalne istine.
Sama analiza matematičkih (algebarskih i geometrijskih) sadržaja mu je često pogrešna i protivurječna, površna i traljava.
Primjer 1.)  
Kada opisuje "relativnost istodobnosti" koristi fizičku istinu: brzina svjetlosti nije ista u odnosu na pokretni i u odnosu na nepokretni inercijalni (koordinatni) sistem.
"Kad kažemo da su udarci munja A i B u odnosu na pružni nasip istodobni, to znači ovo: svjetlosne zrake što su pošle s mjesta udara munja A i B susreću se u središnjoj točki S dijela pruge A-B. No događajima A i B odgovaraju također i mjesta A' i B' na vlaku. Neka je S' središnja točka odsječka A'-B' vlaka u vožnji. Ova točka S' poklapa se doduše u trenutku udara munja (prosuđivano s pružnog nasipa) s točkom S, no i giba se brzinom v vlaka u desno (na crtežu). Kada opažač u vlaku u točki S' ne bi imao tu brzinu v, on bi trajno ostao u S i do njega bi u tom slučaju stigle istodobno svjetlosne zrake odaslane s mjesta udara munja A i B, znači obje ove zrake srele bi se točno kod njega. U stvarnosti, međutim, on juri (prosuđivano s pružnog nasipa) ususret zraki koja dolazi iz B, a bježi ispred zrake koja ga sustiže u A. Opažač će dakle vidjeti ranije zraku što polazi iz B negoli onu što polazi iz A. Opažači koji koriste željeznički vlak kao referentno tijelo moraju dakle doći do rezultata da se udar munje u B dogodio prije negoli udar munje u A."
Albert Einstein naveo je i opisao objektivnu fizičku istinu, ali je izveo neobjektivan i netačan zaključak:
"Opažači koji koriste željeznički vlak kao referentno tijelo moraju dakle doći do rezultata da se udar munje u B dogodio prije negoli udar munje u A."
U ovo malo citiranog teksta imamo jednu protivurječnost (relativna brzina svjetlosti - protivno postulatu 2.) ima poluistinit zaključak ("moraju doći do rezultata da se udar munje dogodio prije u B nego li u A") i ima primjer gdje Einstein generalizira pojedinačan primjer ("opažač") u opšti - netačan - zaključak ("opažači će").
 Ne moraju i neće svi opažači u vlaku tako vidjeti!
 Dovoljno je promijeniti smjer kretanja vlaka i zaključak, i za ovog jednog Einsteinovog „opažača“ u S',  će biti drugačiji (udar munje se dogodio prije u A nego li u B)! Ukoliko nisu mutavi, ukoliko su informisani, ukoliko razmišljaju, ukoliko imaju tačne podatke – opažači mogu izvesti i drugačiji zaključak.
To što vidimo da se Sunce okreće oko Zemlje nikako ne znači i da "moramo" da izvedemo takav zaključak kao što vidimo i što nam se čini da jeste istina. Prividna istina ne mora biti i objektivna istina i objektivna fizička stvarnost. To što vidim munju prije nego što čujem grom nikako ne znači da "moram" izvesti zaključak da se munja dogodila prije udara groma!
Ovo je samo jedan primjer od mnogobrojnih površnih razmišljanja i zaključivanja A. Einsteina vezanih za prostor i vrijeme.
Naprijed citirani Einsteinov tekst može nam poslužiti za još jedno značajno zapažanje. Opisujući normalnu i lako razumljivu (shvatljivu i prihvatljivu) svakodnevnu pojavu vezanu za relativna kretanja i ne zapazimo da Einstein upotrijebi množinu ("opažači će") umjesto opisane jednine ("opažač" u S') i na osnovu onoga što će jedan od njih zapaziti izvlači zaključak za sve "opažače". Međutim, i ovako kako je Einstein opisao kretanje vlaka postoji u "vlaku" beskonačno mnogo "opažača" koji će udare munja vidjeti: a) istovremeno; b) koji će prije vidjeti zraku što mu dolazi iz B nego li iz A; c) koji će prije vidjeti zraku koja dolazi iz A nego li onu iz B.
Ovako izveden generalni zaključak Einstein koristi dalje kao pokazanu i dokazanu istinu, koju ti je proturio u svijest sasvim nenametljivo i neopaženo, a ti (površni čitaoče) i nesvjesno prihvatio netačnu istinu i usvojio kao istinu.
Nadam se da je ovo bio koristan primjer koji vas može uputiti u Einsteinovu površnost i vještinu obmane govornim jezikom! Opisuje istinu, a zaključuje i protura nepotpunu istinu, poluistinu, pa i neistinu (sve u ovo malo teksta).

Primer 2.) direktnog Einsteinovog pogrešnog razmišljanja, analize i zaključivanja vezan je za zaključak vezan za govorni iskaz "kada v teži c tada masa tijela teži beskonačnosti, jer moramo koristiti beskonačno veliku energiju da to postignemo". Potpuno pogrešan i nepromišljen zaključak u razumijevanju i u analizi sljedećih veličina i njihovih relativnih odnosa! 

Očito je da Einstein ne razumije sadržaj o kojem razmišlja i zaključuje. Kretanje neutrina brzinom svjetlosti direktno osporava Einsteinovo razmišljanje i zaključivanje. Oba prethodna algebarska zapisa posmatrajte kao cjelinu u nekom konkretno posmatranom fizičkom sadržaju, ili zbivanju.

Primjer 3.) Predočavam preveden Einsteinov tekst (iz knjige "Moja teorija") u kojem nas Einstein na osnovu pogrešne analize i nerazumijevanja smisla algebarskih iskaza direktno obmanjuje govornim izjavama
Einstein ne zna šta je vrijeme, nema definiciju vremena (svoju ili nečiju drugu koju prihvata)! Kada govori o dilataciji vremena nije najjasniji da li govori o sporijem/bržem radu sprava za mjerenje vremena ili o vremenu kao brzini promjena (onda su nam katalizatori sasvim dovoljni za brži tok vremena u hemijskim procesima).

petak, 12. listopada 2012.

Malo zabave za srednjoškolce

Jednakost iz prethodnog posta

ima i sljedeća značenja
Dakle je


Također je i 
Ovo sam ispisao za srednjoškolce i njihovu zabavu, igru sa jednakostima. Zabavite se prema svom znanju i interesovanju, izvodite nove jednakosti iz postojećih primjenjujući elementarnu algebru i trigonometriju.
Naravno, riječ je o Einsteinovom t' (a ne o Lorentzovom).
Provjerite i ranije predočenu jednakost



A. Einstein nije ništa od navedenog uočio, a ono što i jeste uočio tumači pogrešno!

slika

slika.

slika,

slika

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

Dva ravnopravna faktora u STR

U specijalnoj teoriji relativnosti Alberta Einsteina nezaobilazna je upotreba Lorencovog faktora (sinus alfa)
i njegove recipročne vrijednosti gama faktora (1/sinus alfa)

"Veliki umovi", počev od Einsteina pa do današnjih dana nisu zapazili da je za iskazivanje relativnih odnosa među Einsteinovim ili Lorentzovim veličinama potpuno ravnopravan i sljedeći faktor (tangens alfa)

Naprimjer, pomnožimo li dužinu vt tim faktorom dobit ćemo dužinu Einsteinove veličine 2ct'. ( Ista tolika je i dužina Lorentzove veličine (x'+vt'), u kojoj je sa t' označeno Lorentzovo t' = x'/c.)
Ističem taj podatak u ovom postu samo sa ciljem da naglasim kako A. Einstein veličine u STR nije temeljito razmatrao i analizirao.
Dakle, i Einsteinova veličina, i Lorencova veličina mogu se direktno iskazati i pomoću dužine vt, ili pomoću dužine ct i odgovarajućeg faktora proporcionalnosti
Navedeni algebarski i geometrijski iskaz predstavlja sljedeću istinu


Ta istina odgovara za sve moguće brzine 0 < v < c , bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa ct/vt = c/v = n > 1, a ne samo za c je brzina svjetlosti u vakuumu.

Bilo koji matematičar ili fizičar (od Einsteina pa do S. Hawkinga) koji nema algebarsku, geometrijsku, logičku i fizičku analizu smisla "gama faktora" - ne zaslužuje naše uvažavanje, ne treba ga ozbiljno shvatiti i tretirati u sadržajima o STR!
 Analizirajte to svojim, a ne Einsteinovim, umom i razumom!

petak, 5. listopada 2012.

Einstein ne zna šta je vrijeme

Vrijeme nije koordinata (ni u jednom koordinatnom sistemu), nije broj, nije linija,....


Mislim da znam šta su koordinatni sistemi, kako su nastali i čemu služe i šta je koordinata.
 To znanje održava me u uvjerenju da bilo koja koordinata (u bilo kojem koordinatnom sistemu) nije ono što se uz pomoć te koordinate može opisati i geometrijski predstaviti.
Analogija: Bilo koji govorni iskaz (jedna riječ, ili više njih) nije ono što se tim može opisati i predočiti. Ni jedna slika nije ono što se njome može prikazati i opisati. Geometrijske pojmove i sadržaje, pojam broja i geometrijsko predstavljanje tog pojma -  ne poistovjećujem sa fizičkom stvarnošću i njenim sadržajima. Nikad ne poistovjećujem fizičke pojmove: brzina, sila, ubrzanje,...., sa geometrijskim pojmom – vektor (sile, brzine, ubrzanja,...).
Ni jedan pokret , ni jedan znak, nije ono što se njime može predstaviti i opisati (pokreti tijela – mimika, slova i pismo -  kao znaci za govor, itd).
Jutrošnja dva sata (od 6 do 8 sati) nisu nikome i nigdje – koordinata - za bilo koga, a pogotovu nisu to za prirodu i njene raznovrsne i mnogobrojne promjene, u bilo kojem fizičkom sadržaju i zbivanju,  u bilo kojem koordinatnom sistemu, pa ni u bilo kojem  „četvero-vektoru“.
Predpostavljam da i vi znate šta su koordinatni sistemi i šta je koordinata. Vjerujem da znate ko je to sve osmislio i u koje svrhe se koristi, čemu služi. Zato, pokušajte razumjeti sljedeći iskaz, ovako kako piše - vrijeme nije koordinata ni u jednom koordinatnom sistemu. Slika kuće - nije kuća. Riječ vrijeme - nije vrijeme.
Kako možete tvrditi da je vrijeme koordinata?!
Ako u koordinatnom sistemu brojčane podatke predstavim linijom i kažem da su to podaci o čokoladi na mom stolu praćeni u toku posljednja dva sata - koji to bolesni um može tvrditi da je to čokolada?! Podaci i prikaz u koordinatnom sistemu ne mogu biti čokolada nikad i ni za koga!
Hajde što je griješio Albert Einstein i njegov kućni prijatelj (senilni) H. Minkowski, ali vi bar možete razlučiti fizičku stvarnost od njenog brojčanog i geometrijskog predstavaljanja pomoću koordinatnog sistema.  Možete se vi ljutiti i buniti koliko god hoćete što sam upotrijebio izraz "bolesni um", ali ne vidim bolji i prikladniji izraz za one koji ne razlikuju tvorevinu ljudskog uma (koordinatne sisteme i koordinate) i onoga što ne zavisi od koordinatnih sistema, pravaca, dužina i vektora.
Vrijeme - nije koordinata!
VRIJEME je apstraktan pojam, koji formira ljudska svijest.
VRIJEME je odraz promjena ("brzina promjene") fizičke stvarnosti u ljudskoj svijesti.
Vrijeme bi shvatali sa istim smislom i sadržinom i onda kada svjetlost uopšte ne bi postojala (ili kada bi mi , ljudi, bili u vječitom mraku, ko šišmiš).
Za shvatanje sadržaja i smisla pojma vrijeme nije nam potrebna ni matematika, ni geometrija, ni svjetlost (nemaju uticaja na sadržinu i poimanje vremena, vrijeme je neovisno od sva tri pobrojana sadržaja).
Albert Einstein - ne zna šta je VRIJEME! Ne znaju to ni sljedbenici "naučne religije dvadesetog vijeka"!
Vrijeme nije broj, nije linija, nije koordinata,...Svaki fizičar (od A. Einsteina do S. Hokinga) koji tvrdi da je vrijeme četvrta koordinata u kvadrivektoru prostor-vrijeme ne zna šta je vrijeme, ne zna šta je koordinatni sistem, i treba takve nazvati - "fizičar"!
Trebalo bi im zadati domaću zadaću: Po stotinu puta napišite odgovor na pitanja: Šta je vrijeme? Šta je koordinatni sistem? Valjda bi nakon toga znali razlikovati te pojmove!

Pojam VRIJEME pripada svim naukama, prirodnim i društvenim (istoriji, biologiji, hemiji, psihologiji, genetici, matematici, astronomiji, fizici, ekonomiji, ...). Ni jedna nauka nema privilegiju na sadržaj niti na definiciju pojma vrijeme.
Do 1905. i 1908. godine svi ljudi na svijetu nisu imali problema sa ispravnim shvatanjem i razumijevanjem iskaza: Vrijeme nestanka dinosaura, vrijeme krstaških ratova, vrijeme humanizma i renesanse, za vrijeme ledenog doba, vrijeme vladavine Napoleona u Francuskoj, vrijeme sjetve i vrijeme žetve.
Shvatanje pojma vrijeme, neki ljudi (manjina u svijetu), imaju problema od kako su (glupi) fizičari preuzeli ulogu filozofa, logičara, psihologa, lingvinista, matematičara,.... Fizičari pišu o vremenu, a da sami nemaju jasnu i preciznu definiciju tog pojma. Moglo bi se slobodno reći da, ne samo nemaju definiciju, već i ne razumiju najraznovrsnija značenja sadržaja tog pojma.
Pojam vrijeme ima mnogo dublje i šire značenje od pojma vremena u fizici, a pogotovu od upotrebe tog pojma u nekoj užoj oblasti same fizike.     

srijeda, 3. listopada 2012.

Einstein ponekad i ispravno razmišlja

U prethodnom postu (citirao sam Einsteina) Einstein dijeli sa c lijevu i desnu stranu jednakosti i dobije novu jednakost po pravilima najobičnije algebre.


Naglašavam to i zbog čestih prigovora koji mi se upućuju kada isto to radim u drugim algebarskim iskazima.
Međutim, nisam ponovio ove Einsteinove formule zbog toga, već zbog viđenja (razmatranja, prikaza) druge jednakosti u ovom obliku:

iz čega slijedi nova jednakost, kao moguća, a ne stvarna istina (istu dužinu možemo obistiniti, ostvariti, različitim brzinama za različita vremena) 

Tu algebarsku, geometrijsku, fizičku i logičku istinu A. Einstein svojim govornim izjavama pogrešno tumači.

 

Pogrešno to tumače i savremene "umne glave" , Stephen Hawking, naprimjer.

Ponovit ću: Lorentzova koordinata x' nije ono što nam A. Einstein kaže da jeste - već JESTE ono što nam algebra i geometrija, svojim nepristrasnim jezikom, kažu da JESTE!
Ta jednakost je istinita za sve moguće brzine (ne samo kada je c brzina svjetlosti u vakuumu), te provjerite njen smisao na brzinama dostupnijim neposrednom posmatranju, bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa 
c/v = n > 1

Navedenu Lorentzovu dužinu x' = ct' = CL = LN imate i na ovom crtežu nacrtanom za n = c/v = 5/3. Ko baš želi neka za c koristi brzinu svjetlosti i v = c/n
Bitno mi je da koristite svoju vlastitu, a ne Einsteinovu, pamet i logiku!
Slijedite li matematičku (algebarsku) logiku možete se uvjeriti i u značenje Lorentzove druge formule


a to je dužina BN = CT, jer je PN = PC = ct = x  i PB = PT = vt = x/n , Dužina BC = NT = x - vt = ct - vt
Fizičari i matematičari su oduševljeni simetrijama u Lorentzovim transformacijama:


Međutim, to oduševljenje ih sprečava da istraže i nađu logičan smisao - zašto je to tako!
Sada vam može biti jasnija moja tvrdnja (izjava):
Lorentzove koordinate nisu suprotne klasičnoj fizici i Euklidovoj geometriji. Fizička stvarnost odvija se u skladu sa tim algebarskim iskazima i uvijek ih je moguće i eksperimentalno pokazati i dokazati. Međutim, nužno je razdvojiti stvarno (stvarnost) i moguće (moguću stvarnost). Te pojmove Albert Einstein ne razlikuje i pogrešno ih tumači!
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا سَوَاءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنْذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ 
تُنْذِرْهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ

Pa ko hoće neka provjeri i sam se u istinu uvjeri. Ko neće u jasne dokaze da vjeruje, neka i dalje vjeruje u Einsteinove zablude!