Da li znate

U cilju razumijevanja sadržaja o kojima govorimo u STR postavljam dva jednostavna pitanja:

Šta za vas znači algebarski iskaz i geometrijski prikaz na sljedećoj slici: 

P' – P = PP' = vt = 6m

U šta se transformiše ta dužina njenim množenjem/dijelenjem „Lorencovim faktorom“ 

 ( f-1)

Ukoliko nemate jasne i precizne odgovore na navedena dva pitanja, molim vas, potražite ih na mojim stranicama.

Pitanja, javno, postavljam profesorima Prirodno matematičkog fakulteta u Tuzli.

Ukoliko vam tvrdim (skrećem pažnju) da za sve moguće brzine množenje brzine c tim faktorom ima sljedeće značenje  (f-2) , i vi to umijete i možete provjeriti - zašto to ne provjerite i sami se uvjerite u tu istinu?!
Isto tako umijete i možete provjeriti i sami se uvjeriti da ćemo množenjem vremenskog intervala t "Lorencovim faktorom" dobiti dužinu vremenskog intervala jednaku Ajnštajnovom 2t'. Dakle sljedeću formulu umijete i možete provjeriti

 (f-3)

Ukoliko provjerite tvrdnje iz formula (f-2)  i  (f-3) onda ćete lako izvući i zaključke iz množenja dužine ct sa "Lorencovim faktorom" (f-1), tj. razumjet ćete smisao sljedećeg algebarskog iskaza

 (f-4)

To što navedeno nema u udžbenicima fizike ne znači da se toj geometrijskoj i algebarskoj istini možete i trebate ismijavati!

Za razumijevanje geometrijskog smisla slljedećeg algebarskog iskaza ne treba vam posebna pamet i "viša matematika"

  (f-5)

Međutim, izgleda, da vam je potrebna neka ekstra pamet da shvatite sljedeći govorni i algebarski iskaz:

  (f-6)

Kada tu veličinu iskazanu formulom (f-5) podijelimo veličinom ct dobit ćemo Ajnštajnovu veličinu 2l0. Dužina koja "miruje" uz "posmatrača" ( i jednog i drugog). Kada tu formulu (f-6) , algebarski zapis geometrijskog opisa fizičkog zbivanja, pogledate uz MM eksperiment trebalo bi da zaključite što i ja - ovo je ISTINA

      (f-7)

za sve moguće brzine c > v > 0, bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa c/v = n > 1, a ne samo za c je brzina svjetlosti u vakuumu.

Pomoću formule (f-7) mogu se iskazati i Lorencove formule za transformaciju koordinata i Ajnštajnove formule u STR. Istinitost i korektnost tih formula nije upitna - upitno je Ajnštajnovo (neistinito je) tumačenje značenja tih formula.

Dali znate koliko toga iz relativnih mehaničkih kretanja Albert Ajnštajn nije uopšte obradio, ili je to obradio traljavo i površno?!

 Umjesto što vi mene tretirate kao "ublehu" -  uzvraćam istim atributom - Vi ste "ublehe"! Upotrebljavam množinu (Vi) jer nisam naišao ni na jednog od vas koji me poštuje i uvažava! Ne vjerujem da će i jedan od vas pokušati potražiti odgovor na pitanje sa početka posta

„Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao, ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje, ne vjeruj zato što je to zapisano, ne vjeruj zato što je to prorečeno, ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje - nego prosudi istinu i nakon što ju pažljivo ispitaš i rasčlaniš i uvidiš da će svima činiti dobro – živi u skladu s njom i pomozi drugima da čine isto“ – Budha.
Vjeruj sebi i vlastitom umu i razumu!

Uvjerio sam se da veliki broj savremenih fizičara i matematičara ne umije uočiti i razlikovati smisao sljedeća tri iskaza:

a) Invarijantnost brzine c svjetlosti u vakuumu

b) Invarijantnost brzine c 

c) Invarijantnost konstante c .
Ti isti fizičari optužiju mene, a ja optužujem njih, za ne razumijevanje sljedećih algebarskih i geometrijskih iskaza
 (f-24) ,          (f-25) 

   

Tunel korespodencije između K i K'

Pojam - tunel korespodencije, najsličniji je pojmu - zajednički presjek, u teoriji skupova. U matematičkoj logici tom pojmu odgovara iskaz: Ako su dvije veličine jednake trećoj veličini - onda su i međusobno jednake.

Stvarnost – mogućnost, stvarna istina – moguća istina jesu ključ za ispravno razumijevanje i tumačenje Specijalne teorije relativnosti koju je zasnovao Albert Einstein.

Zakoni puta inercijalnih kretanja (jednolika pravolinijska kretanja) PN = ct i PB = vt  eksperimentalna su činjenica, na kojoj gradimo vlastita znanja i vlastite spoznaje o pojmu dužina (l) (razdaljina od - do, najkraće rastojanje od - do), pojmu vrijeme (t) trajanja nekog zbivanja (vremenski interval od – do) i pojmu brzina (c ili v ,  c > v > 0).

U relativnim mehaničkim kretanjima („materijalne tačke“) brzina promjene položaja u prostoru iskazuje se odnosom mjernog broja intervala dužine (l) i mjernog broja vremenskog intervala (t).

Svi do sada pomenuti pojmovi, po svom smislu i sadržini, imaju opšta, posebna i pojedinačna značenja. Dužinu puta (l) mogu iskazati pomoću vremenskog intervala (t) i bilo koje brzine (bilo koliko velike ili male brzine, c , v, ili neke druge brzine). To je opšte značenje. U tom opštem značenju imamo tri eksperimentalno utvrđene spoznaje (istine):

Dužine puta direktno su proporcionalne brzinama (veličini brzine) za isto vrijeme.

Dužine puta direktno su proporcionalne vremenu (veličini vremenskog intervala) za istu brzinu.

Za istu dužinu puta vremenski intervali (mjerni broj vremenskog intervala t) obrnuto su proporcionalni brzinama (mjernim brojevima brzina).

To su opšti stavovi, opšte istine, za sve moguće brzine, vremenske intervale i odgovarajuće dužine – ako se relativna mehanička kretanja ostvaruju pod istim uslovima (jednakim prirodnim i fizičkim uslovima).

Navedena tri stava možemo posmatrati i provjeravati u bilo kojem konkretnom eksperimentalnom posmatranju. Istu dužinu puta PB možemo ostvariti različitim brzinama za različito vrijeme.

 Na primjer:

 PB = vt = ctv. Vremena su obrnuto proporcionalna brzinama na istoj dužini puta PB : v = t,  PB : c = tv

c : v = t : tv = n

Kod Lorentzovih dužina x i x' imamo primjer iskazivanja različitih dužina pomoću iste brzine (c) za različita vremena. Dužine su direktno proporcionalne vremenima. Odnos dužina i odnos odgovarajućih vremenskih intervala je jednak. Vrijednost tog omjera je sljedeća:

 (x')² : x² = (c-v) : (c +v).   

U svim mogućim konkretnim primjerima imamo konkretnu stvarnost (ono što posmatramo i mjerimo) i mogućnost (ono što tek možemo posmatrati i posmatranjem pokazati i dokazati). U konkretno posmatranomsadržaju, za stvarnost i moguću stvarnost, uvijek imamo neki zajednički element, najmanje jednu zajedničku veličinu – „tunel korespodencije“: dužinu, vrijeme ili brzinu.

U opštem slučaju inercijalne sisteme referencije K i K' povezuje zajednički prostor u kojem objektivno postoje i u kojem ih posmatramo. U tom zajedničkom prostoru posmatramo i iskazujemo njihovu međusobnu relativnu brzinu mehaničkog kretanja, brzinu v. U tom zajedničkom prostoru utvrđujemo i njihovu međusobnu razdaljinu P - P' = P' - P = vt. U tom zajedničkom prostoru definišemo fizičke veličine, jedinice fizičkih veličina, početak i kraj posmatranja (trajanje vremenskog intervala od početka do kraja posmatranja), i definišemo fizičke zakone i zakonitosti zbivanja. U tom zajedničkom prostoru teče i zajedničko vrijeme (t) kojem određujemo interval (trajanje) od početka do kraja posmatranja konkretnog relativnog mehaničkog kretanja t = PP'/v = P'P/v. U istom tom prostoru definišemo i brzinu c = n v. Također, u tom zajedničkom prostoru definišemo i veličinu "izmjerene dužine" u kretanju ili mirovanju, dužinu l0 = ct0, kao i dužinu x = ct = n vt. Izmjerena dužina l0 i  ct su međuzavisne veličine u STR.
Sve navedeno imamo i prije nego što se opredijelimo koji od dva uočena sistema referencije K ili K' ćemo smatrati "sistemom u mirovanju", a koji ćemo smatrati "pokretnim sistemom".
Šta nemamo, a koristi se u STR?
Nemamo "malih, zelenih" Einsteinovih "posmatrača" i njihovih "ručnih časovnika". Nemamo nikavih stvarnih sprava za mjerenje vremena (satova) i njihovog uštimavanja ("kurisanja"). Sve što posmatramo, crtamo, računamo i opisujemo radimo to MI (ti ili ja, ili bilo tko drugi). Ne rade to "posmatrači" ni u K ni u K'. Einsteinovi "posmatrači" su tupavi, neinformisani, nemaju pojma šta se stvarno zbiva, pogrešno razmišljaju i zaključuju! Ustvari, umjesto "posmatrača" i njihovih "ručnih časovnika" -  razmišlja i zaključuje površni mislilac i logičar - Albert Einstein!

Na Einsteinovu površnost dovoljno je ukazati činjenicom da umjesto četiri Lorencove ("boost") formule za transformaciju koordinata možemo koristiti samo jednu (prethodnu) jednakost. Iz te jednakosti možemo računati koju god želimo Lorencovu veličinu, bez ikakve potrebe za Einsteinovom pričom (bajkama za malu djecu) o "dilataciji vremena" ili "kontrakciji dužina".
Albert Einstein, Stephen Hawking, ...., uopšte ne znaju šta je vrijeme! Nemaju definiciju vremena, a pričaju o vremenu! Ne znaju ni o čemu pričaju!
"Oprosti im, Bože - ne znaju šta rade"!

Paradox dva para blizanaca

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“. Na svakom ISR po par M i Ž (M-muško i Ž-žensko), i dok se sexaju (Ž tvrde da M ubrzavaju) izgubili su vezu sa realnim svijetom (nemaju osjećaj ni za prostor ni za vrijeme, ni za prošlost ni za budućnost). Tek kada taj zanos prođe i treba "svodit račune" i vratiti se u realnu stvarnost nastupaju - problemi, pogotovu oni kroz 280 dana.

Citiram tekst A. Einsteina iz knjige "Moja teorija"

Neki savremeni fizičari postali su "veći katolici od Pape"! Mijenjaju Einsteinove postavke u STR, tako da mi nije jasno čija razmišljanja u STR su mjerodavna - Einsteinova ili nekog drugog "pametnjakovića"! Čije mišljenje treba osporavati (http://worknotes.com/Physics/SpecialRelativity/TwinParadox/htmlpage4.aspx?print=true ). Sam A. Einstein je više puta mijenjao svoje vlastito mišljenje tako da ni među relativistima nema  saglasnosti po pitanju uzroka "dilatacije vremena" (gravitacija, ubrzanje, brzina kretanja, ili geometrijski model). Mišljenja "relativista" su nejednaka, različita, nesređena i neuređena. Mnogi (pa i sam A. Einstein) često poistovjećuju brži/sporiji rad sprava za mjerenje vremena (satova) sa bržim/sporijim protokom vremena! Neke sprave će raditi brže, a neke sporije pod uticajem gravitacije. Sprava i vrijeme su različiti pojmovi! Sporiji/brži rad satova, ili sporiji/brži  duži/kraći koraci mog hodanja - nikako ne znači i brže/sporije proticanje vremena!

Ukoliko vam satovi počnu raditi brže/sporije zovite Ruse da vam kurišu satove, a ne Švajcarce!

Paradox blizanaca – Serđo Bertoluči - arbitar, pomoćnici:  Stephen Hawking, Michio Kaku, Carlo Rubbia i tim experiment-a ICARUS - u ime Einsteina i njegovih prividnih istina, mogućih istina, poluistina i neistina! Ovom timu ne vjerujem!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaza (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u avionu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u objekte P i B (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi objekat). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala uoče objekat u svojoj okolini. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v i izračunaju međusobnu razdaljinu i vrijeme susreta (jer se međusobna razdaljina tokom vremena smanjivala monotonom brzinom v = c/n, n = c/v = 5/3). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta - Ž miruje u K°, a onaj drugi objekat K' se kreće brzinom v. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Upoređujući  međusobne proračune, nakon male diskusije među njima, u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?!

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali i branili -  mišljenje blizanaca - M'  ili mišljenje bliznakinja -  Ž ?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!

Paradox blizanaca – Comay Eliyahu - arbitar Antonio Ereditato, Dario Auterio i tim experiment-a OPERA - u ime Galileja i njegovih istina! Ovom timu vjerujem! Serđo Bertoluči je dogmatik!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaca (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u vozu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u voz (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi voz). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala kroz prozor uoče drugi voz i njegove vagone kako monotono promiču i da ih broje tokom 10 sekundi. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v = c/n, n = c/v = 5/3, i izračunaju dužine pređenih puteva za vrijeme od 10 sati, ako znaju dužinu vagona (d = 12m). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Nakon male diskusije među njima u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?! S. Hawking ne zna šta je vrijme (vidim to po njegovoj knjizi "Kratka istorija vremena").

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali?! Mišljenje i proračun blizanaca – M', ili mišljenje i proračun bliznakinja – Ž?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!
Kopirajte ovaj opis "paradoxa dva para blizanaca", poboljšaje tekst po svom nahođenu i pastajte ga u odgovarajućim forumima i vašim diskusijama!
Netko će odmah shvatiti zašto sam osmislio dva para blizanaca, ali nisam siguran i da ćete doći na ideju zašto sam osmislio i dva različita tima za arbitražu. Kratko obrazloženje: Predpostavljam da bi navedeni timovi donijeli različitu "arbitražnu odluku". Jednom od ovih zamišljenih timova vjerujem (na "intuiciju" i poštenje), a drugom ne vjerujem (ni uz obrazloženje). Da li je moja intuicija "u pravu"?
Da li ispravno ocjenjujem da su neki matematičari i fizičari veći mudraci (prognozeri) od Nostradamusa? Vidovita Džemila gleda u kašike i zna šta će biti. Neki matematičari gledaju u formule i znaju šta će biti za 10 svjetlosnih godina, znaju i šta bi bilo kad bi bilo! Za njih su Vidovita Džemila i Nostradamus "male mace"!