Serđo Bertoluči, Carl Rubbia - Higgs bozon, neutrino ...

Serđo Bertoluči je (trenutno) direktor istraživanja u LHC u CERN-u, intervju za list „Vreme“:

"NE, LIČNO NIKAD NISAM VEROVAO DA JE AJNŠTAJN POGREŠIO"!?
Čovjek koji daje ovakve izjave ne zaslužuje da mu se vjeruje (ni na riječ, ni na inteligenciju)!
Izjava oslikava psihologiju bilo kojeg ubijeđenog vjernika (pripadnika bilo koje vjerske skupine) kojem je njegov vjerski vođa van svake sumnje u svemu - NAJpozitivniji. Nikakvi argumenti takvoj osobi nisu u stanju promijeniti mišljenje o svom guruu (u ovom slučaju radi se o "naučnoj religiji" fizičara dvadesetog vijeka). Takvi ne samo da ne uvažavaju nikave argumente (osim argumenata svog idola i trenutnog svjetovnog vođe) već neće ni da razgovaraju i razmatraju argumente i činjenice koje dovode u sumnju autoritet i "istine" njihovog uzora!
Serđo, sine, zar nisi posumnjao da Ajnštajn griješi (i da je pogriješio) kada su ti tvoji profesori fizike prvi put govorili da svijet nije ovakav kakvim ga vidimo i poznajemo, da vrijeme i prostor nije to što si ti mislio i znao da jeste prostor i vrijeme? Zar se nimalo nisi "bunio" kada su prvi put od tebe tražili da se odrekneš vlastitih shvatanja prostora i vremena? Zar, baš nimalo, nisi posumnjao u Ajnštajnove istine kada si čitao (ako si ih ikad uopšte i čitao) neki od članaka i tekstova fizičara, recimo ovih, sa ove liste http://www.worldsci.org/php/index.php?tab0=Scientists&tab1=Notables ?!
STR nazivam "religijom fizičara dvadesetog vijeka" zato što nije zasnovana na naučnim činjenicama i  naučnim metodama. Skoro svaka značajnija govorna izjava Alberta Ajnštajna je površna i sporna! 

Serđo kaže: „U ovom trenutku znamo da ta čestica postoјi. To znamo van ikakve statističke sumnje“.

Dvije izjave koje su me ponukale na razmišljanje. Druga i treća citirana rečenica (koje se odnose na „pronalazak“ Higgs bozona) čine mi se kontradiktornim sa boldanim dijelom u sljedećim njegovim izjavama (iskazima):

"I znamo, čini se, da je najverovatnije reč o čestici koja liči na Higsa.

A ako je ovo Higs koji je predviđen Standardnim modelom, mi znamo da Standardni model nije završna reč fizike".
Bertoluči: Treba još eksperimenata kako bi pokazali da smo pronašli baš "božiju česticu"

Po više karakteristika ova čestica odgovara Higsovom bozonu. Međutim ne možemo još sa sigurnošću da kažemo da je u baš u pitanju Higsova čestica. Ostaje da se izvede još ekseperimenata koji bi pokazali da li smo pronašli baš traženu „Božju česticu“ ili neku drugu česticu, kazao je u intervjuu za B92 direktor istraživanja CERN-a, dr Serđo Bertoluči.
Mene ne interesuje Higgsov bozon već istine i zablude Alberta Einstein-a vezane za prostor i vrijeme. Zato mi je značajnija izjava kojom naglašava da nikad nije posumnjao da je Einstein pogriješio.

Čovjek koji da takvu izjavu učinit će sve da neutrališe eksperiment tima Opera o neutrinima bržim od svjetlosti! Takav čovjek ne vjeruje svojim očima (to što vidi da piše ne zna ispravno protumačiti)

Kao direktor istraživanja veliki doprinos nauci mogao bi dati ukoliko bi za eksperiment u CERN-u (izveden 1964. godine o provjeri da li za brzinu svjetlost važi „balistički princip“) insistirao na istinitom tumačenju fizičara CERN-a eksperimentalnih rezultata. Eksperiment nije potvrda da je (c + v) svakako c kako se to navodi u saopštenju njegovih fizičara i ispisuje u udžbenicima kao jedan od eksperimentalnih rezultata koji potvrđuje Ajnštajnovu tvrdnju. Međutim, sumnjam da je S. Bertoluči-ju stalo do istine, koja dovodi u sumnju Einstein-ova shvatanja. http://ekkehard-friebe.de/blog/
Da je Serđo Bertoluči bio pristrasan u čitavoj ovoj priči o neutrinima i Higsovom bozonu sugeriše mi boldani dio iz sljedećeg dijela intervjua (pazite: u kojem on unaprijed zna da će Higgsov bozon biti otkriven i ucjenjuje italijanskog novinara):

Hajde da još razgovaramo o tom slučaju sa OPERA eksperimentom. Da li je tu ipak reč o tome da je mnogo ljudi bilo obmanuto prvom informacijom da su neutrina brža od svetlosti i da Ajnštajn nije bio u pravu?

Pre svega, OPERA niјe eksperiment CERN-a. Ljudi ne shvataјu da je naše jedino angažovanje bilo što smo poslali neutrino tamo. Oni su merili brzinu neutrina. OPERA je tu vest o Ajnštajnu obјavila na jednom seminaru u CERN-u, ali ne postoјi јedno јedino lice iz CERN-a koje radi u Operi. To ljudi ne shvataјu. Naravno da ni mi nismo naivni. Kada su ljudi iz Gran Saso laboratorije prvi put došli u CERN i rekli nam: "Mi imamo takvu stvar", mi smo odgovorili: "Slušajte, to nije baš bilo koja stvar." Oni su nas poslušali i mada su postojali ti rezultati, punih sedam ili osam meseci oni nisu objavljeni. U tom periodu su izvršene brojne provere. I tom prilikom nisu nađene nikakve greške, pa smo zaključili da je bolje da budu objavljeni, da se predstave zajednici i da se više ljudi uključi u to. Ponekad to ni mediji ne razumeju. Jedan italijanski novinar je hteo da prenese vest sa naslovom kako "CERN izgovara sebe za grešku". Kad sam to video, rekao sam mu: "U redu, napiši tu stvar tako i čitaćeš o otkriću Higsa u ’Njujork tajmsu’." A stvar je u tome što on dobro zna i šta je OPERA i šta je CERN. Iz ovog intervjua saznajem da Serđo Bertoluči nije neki čovjek visokih kvaliteta! već da mu se ima šta zamjeriti i prigovoriti


Morate priznati da je CERN na neki način prethodno garantovao da nije reč o grešci kao što je jedan isključeni kabl. Kako ste se vi lično osećali tog majskog jutra kad je trebalo da izađete i kažete novinarima da je merenje bilo pogrešno?

Nauka se doživljava kao nešto što mora uvek biti u pravu. Niјe tako. U nauci je mnogo važnije da uvek budem iskren, a ne u pravu. Dakle, ako samo prikazuјete svoјe uspehe, vi ne radite naučni posao. Ako pogledate saopštenje na tom seminaru i kako je rad napisan, u njemu nema tvrdnje o "otkriću". Tu je rečeno – imamo ovu opservaciju, ali ne tvrdimo ništa. Samo pozivamo širu zajednicu da to proveri. I mi u CERN-u smo se uključili. Ubedili smo ostale eksperimentatore na Gran Saso laboratoriji da i oni izvrše merenja brzine neutrina. Obezbedili smo novi sistem za sinhronizaciju vremena jer je to bilo važno. I to je trajalo nekoliko meseci. U međuvremenu, OPERA je pronašla svoju grešku sa tim kablom nakon ponovljenih merenja (opaska: mislim da je prethodno iznuđeno nekom ucjenom). To smo objavili na konferenciji u maju.
Eksperiment OPERA traje više godina, a ne samo ovih šest mjeseci. U CERN-u su im prosto iznudili tri etape:
- Prvo da se o tome ćuti dok se ne izvrše nove provjere (naravno, nitko nema protiv bilo čijih novih provjera);
- Nakon novih "mnogobrojnih provjera nisu otkrivene nikakve greške", ali sve mislim da su za tih sedam osam mjeseci traženi načini da se eksperimentalni rezultati "ponište". Siguran sam da u tim "mnogobrojnim provjerama" nisu svaki put bili kablovi loše podešeni" (čak mislim da je to sa kablovima netko osmislio u svojoj glavi i realizovao u jednoj od tih "mnogobrojnih provjera").
Citat:

Potvrdili: U CERN-u stvarno našli česticu bržu od svjetlosti

Ponovni eksperiment potvrdio: Neutrini ipak brži od svjetlosti

Ponovni eksperiment potvrdio: Neutrini ipak brži od svjetlosti

Unaprijeđeni eksperiment ponovljen je 20 puta u švicarskom CERN-u, svaki put uz upravo iste rezultate. Neutrini su doista brži od svjetlosti, i to za 0,00000006 sekundi

Petak, 18. 11. 2011. u 22:14    Piše: VLM

Moj je san da drugi, nezavisni eksperiment dođe do istog otkrića, izjavio je u rujnu znanstvenik Antonio Ereditato nakon što su se u eksperimentu CERN-ovih znanstvenika neutrini pokazali bržima od svjetlosti, što je uzdrmalo svijet fizike. Sada je napokon izvedena ponovljena, unaprijeđena verzija prvotnog eksperimenta pod nazivom Opera koja je potvrdila prve rezultate, prenosi BBC. Neutrini su doista brži od svjetlosti, i to za 0,00000006 sekundi!

Neutrini su opet poslani kroz stijene na put dug 732 kilometara, od švicarskog CERN-a do talijanskog laboratorija INFN-a u Gran Sassu. Ovaj su put korištene kraće skupine neutrina, s obzirom na to da se jedna od kritika upućenih prvom eksperimentu odnosila i na mogućnost da duge skupine neutrina mogu dovesti do greške u testu.

Naime, te su skupine trajale 0,0001 sekundu, što znači da je mogućnost pogreške 160 puta veća nego ona koju su istraživači prvotno zabilježili. Nove su skupine bile kraće - trajale su samo 0,000000003 sekunde. Novi eksperiment ponovljen je 20 puta, a svaki je put pokazao iste rezultate.

- Ovo podupire prijašnji nalaz i otpisuje neke moguće sustavne pogreške koje su mogle utjecati na njega. Mislimo da nisu, a sada imamo i dokaz. To znači da ovo nije kraj priče - komentirao je Ereditato nove rezultate, uz napomenu kako se još uvijek očekuje nezavisna potvrda.

Ista će ekipa iduće godine u Gran Sassu obaviti još dva istraživanja, Borexino i Icarus, kako bi se provjerila Opera. Rezultate će provjeriti i američki eksperiment Minos, te japanski T2K.
- Tim OPERA je ucijenjen, te je organizovano glasanje .... o kojem imamo šture i nepotpune informacije.
Mislim da je timu OPERA uskraćena Nobelova nagrada, mislim da tim OPERA nije trebao biti raspušten, već mu je trebalo dozvoliti da eksperiment ponovi, sa sigurno i ispravno privrnutim kablovima. Kako to nije učinjeno, ostaje opravdana sumnja u namješten, lažiran, rezultat zvaničnog saopštenja o labavo privrnutim kablovima!
Serđo Bertoluči i Carl Rubbia (zbog lične pristrasnosti) bi trebali ići na provjeru (organizovati glasanje o povjerenju u njih dvojicu).
 Serđo i Carl - kolika je izmjerena brzina neutrina u eksperimentu "Ikarus"?! Ko je "glasao" i koliko je glasova bilo "ZA", a koliko "PROTIV"?! Ko je organizovao "glasanje"?! Ko je rukovodio "glasanjem"?! Kako je glasilo pitanje o kojem se "glasalo"?!

Paradox dva para blizanaca

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“. Na svakom ISR po par M i Ž (M-muško i Ž-žensko), i dok se sexaju (Ž tvrde da M ubrzavaju) izgubili su vezu sa realnim svijetom (nemaju osjećaj ni za prostor ni za vrijeme, ni za prošlost ni za budućnost). Tek kada taj zanos prođe i treba "svodit račune" i vratiti se u realnu stvarnost nastupaju - problemi, pogotovu oni kroz 280 dana.

Citiram tekst A. Einsteina iz knjige "Moja teorija"

Neki savremeni fizičari postali su "veći katolici od Pape"! Mijenjaju Einsteinove postavke u STR, tako da mi nije jasno čija razmišljanja u STR su mjerodavna - Einsteinova ili nekog drugog "pametnjakovića"! Čije mišljenje treba osporavati (http://worknotes.com/Physics/SpecialRelativity/TwinParadox/htmlpage4.aspx?print=true ). Sam A. Einstein je više puta mijenjao svoje vlastito mišljenje tako da ni među relativistima nema  saglasnosti po pitanju uzroka "dilatacije vremena" (gravitacija, ubrzanje, brzina kretanja, ili geometrijski model). Mišljenja "relativista" su nejednaka, različita, nesređena i neuređena. Mnogi (pa i sam A. Einstein) često poistovjećuju brži/sporiji rad sprava za mjerenje vremena (satova) sa bržim/sporijim protokom vremena! Neke sprave će raditi brže, a neke sporije pod uticajem gravitacije. Sprava i vrijeme su različiti pojmovi! Sporiji/brži rad satova, ili sporiji/brži  duži/kraći koraci mog hodanja - nikako ne znači i brže/sporije proticanje vremena!

Ukoliko vam satovi počnu raditi brže/sporije zovite Ruse da vam kurišu satove, a ne Švajcarce!

Paradox blizanaca – Serđo Bertoluči - arbitar, pomoćnici:  Stephen Hawking, Michio Kaku, Carlo Rubbia i tim experiment-a ICARUS - u ime Einsteina i njegovih prividnih istina, mogućih istina, poluistina i neistina! Ovom timu ne vjerujem!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaza (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u avionu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u objekte P i B (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi objekat). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala uoče objekat u svojoj okolini. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v i izračunaju međusobnu razdaljinu i vrijeme susreta (jer se međusobna razdaljina tokom vremena smanjivala monotonom brzinom v = c/n, n = c/v = 5/3). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta - Ž miruje u K°, a onaj drugi objekat K' se kreće brzinom v. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Upoređujući  međusobne proračune, nakon male diskusije među njima, u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?!

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali i branili -  mišljenje blizanaca - M'  ili mišljenje bliznakinja -  Ž ?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!

Paradox blizanaca – Comay Eliyahu - arbitar Antonio Ereditato, Dario Auterio i tim experiment-a OPERA - u ime Galileja i njegovih istina! Ovom timu vjerujem! Serđo Bertoluči je dogmatik!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaca (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u vozu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u voz (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi voz). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala kroz prozor uoče drugi voz i njegove vagone kako monotono promiču i da ih broje tokom 10 sekundi. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v = c/n, n = c/v = 5/3, i izračunaju dužine pređenih puteva za vrijeme od 10 sati, ako znaju dužinu vagona (d = 12m). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Nakon male diskusije među njima u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?! S. Hawking ne zna šta je vrijme (vidim to po njegovoj knjizi "Kratka istorija vremena").

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali?! Mišljenje i proračun blizanaca – M', ili mišljenje i proračun bliznakinja – Ž?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!
Kopirajte ovaj opis "paradoxa dva para blizanaca", poboljšaje tekst po svom nahođenu i pastajte ga u odgovarajućim forumima i vašim diskusijama!
Netko će odmah shvatiti zašto sam osmislio dva para blizanaca, ali nisam siguran i da ćete doći na ideju zašto sam osmislio i dva različita tima za arbitražu. Kratko obrazloženje: Predpostavljam da bi navedeni timovi donijeli različitu "arbitražnu odluku". Jednom od ovih zamišljenih timova vjerujem (na "intuiciju" i poštenje), a drugom ne vjerujem (ni uz obrazloženje). Da li je moja intuicija "u pravu"?
Da li ispravno ocjenjujem da su neki matematičari i fizičari veći mudraci (prognozeri) od Nostradamusa? Vidovita Džemila gleda u kašike i zna šta će biti. Neki matematičari gledaju u formule i znaju šta će biti za 10 svjetlosnih godina, znaju i šta bi bilo kad bi bilo! Za njih su Vidovita Džemila i Nostradamus "male mace"!