Einstein nas vara govornim jezikom

Albert Einstein nije temeljit u razmišljanju i zaključivanju: često zamjenjuje moguću i stvarnu fizičku sadržinu, poluistine i prividne istine nameće kao stvarne i objektivne fizičke istine, pojedinačne i posebne relativne istine plasira kao opšte i univerzalne istine.

Sama analiza matematičkih (algebarskih i geometrijskih) sadržaja mu je često pogrešna i protivurječna, površna i traljava.

Primjer 1.)  

Kada opisuje "relativnost istodobnosti" koristi fizičku istinu: brzina svjetlosti nije ista u odnosu na pokretni i u odnosu na nepokretni inercijalni (koordinatni) sistem.

"Kad kažemo da su udarci munja A i B u odnosu na pružni nasip istodobni, to znači ovo: svjetlosne zrake što su pošle s mjesta udara munja A i B susreću se u središnjoj točki S dijela pruge A-B. No događajima A i B odgovaraju također i mjesta A' i B' na vlaku. Neka je S' središnja točka odsječka A'-B' vlaka u vožnji. Ova točka S' poklapa se doduše u trenutku udara munja (prosuđivano s pružnog nasipa) s točkom S, no i giba se brzinom v vlaka u desno (na crtežu). Kada opažač u vlaku u točki S' ne bi imao tu brzinu v, on bi trajno ostao u S i do njega bi u tom slučaju stigle istodobno svjetlosne zrake odaslane s mjesta udara munja A i B, znači obje ove zrake srele bi se točno kod njega. U stvarnosti, međutim, on juri (prosuđivano s pružnog nasipa) ususret zraki koja dolazi iz B, a bježi ispred zrake koja ga sustiže u A. Opažač će dakle vidjeti ranije zraku što polazi iz B negoli onu što polazi iz A. Opažači koji koriste željeznički vlak kao referentno tijelo moraju dakle doći do rezultata da se udar munje u B dogodio prije negoli udar munje u A."

Albert Einstein naveo je i opisao objektivnu fizičku istinu, ali je izveo neobjektivan i netačan zaključak:

"Opažači koji koriste željeznički vlak kao referentno tijelo moraju dakle doći do rezultata da se udar munje u B dogodio prije negoli udar munje u A."

U ovo malo citiranog teksta imamo jednu protivurječnost (relativna brzina svjetlosti - protivno postulatu 2.) ima poluistinit zaključak ("moraju doći do rezultata da se udar munje dogodio prije u B nego li u A") i ima primjer gdje Einstein generalizira pojedinačan primjer ("opažač") u opšti - netačan - zaključak ("opažači će").

 Ne moraju i neće svi opažači u vlaku tako vidjeti!

 Dovoljno je promijeniti smjer kretanja vlaka i zaključak, i za ovog jednog Einsteinovog „opažača“ u S',  će biti drugačiji (udar munje se dogodio prije u A nego li u B)! Ukoliko nisu mutavi, ukoliko su informisani, ukoliko razmišljaju, ukoliko imaju tačne podatke – opažači mogu izvesti i drugačiji zaključak.

To što vidimo da se Sunce okreće oko Zemlje nikako ne znači i da "moramo" da izvedemo takav zaključak kao što vidimo i što nam se čini da jeste istina. Prividna istina ne mora biti i objektivna istina i objektivna fizička stvarnost. To što vidim munju prije nego što čujem grom nikako ne znači da "moram" izvesti zaključak da se munja dogodila prije udara groma!

Ovo je samo jedan primjer od mnogobrojnih površnih razmišljanja i zaključivanja A. Einsteina vezanih za prostor i vrijeme.

Naprijed citirani Einsteinov tekst može nam poslužiti za još jedno značajno zapažanje. Opisujući normalnu i lako razumljivu (shvatljivu i prihvatljivu) svakodnevnu pojavu vezanu za relativna kretanja i ne zapazimo da Einstein upotrijebi množinu ("opažači će") umjesto opisane jednine ("opažač" u S') i na osnovu onoga što će jedan od njih zapaziti izvlači zaključak za sve "opažače". Međutim, i ovako kako je Einstein opisao kretanje vlaka postoji u "vlaku" beskonačno mnogo "opažača" koji će udare munja vidjeti: a) istovremeno; b) koji će prije vidjeti zraku što mu dolazi iz B nego li iz A; c) koji će prije vidjeti zraku koja dolazi iz A nego li onu iz B.
Ovako izveden generalni zaključak Einstein koristi dalje kao pokazanu i dokazanu istinu, koju ti je proturio u svijest sasvim nenametljivo i neopaženo, a ti (površni čitaoče) i nesvjesno prihvatio netačnu istinu i usvojio kao istinu.

Nadam se da je ovo bio koristan primjer koji vas može uputiti u Einsteinovu površnost i vještinu obmane govornim jezikom! Opisuje istinu, a zaključuje i protura nepotpunu istinu, poluistinu, pa i neistinu (sve u ovo malo teksta).

Primer 2.) direktnog Einsteinovog pogrešnog razmišljanja, analize i zaključivanja vezan je za zaključak vezan za govorni iskaz "kada v teži c tada masa tijela teži beskonačnosti, jer moramo koristiti beskonačno veliku energiju da to postignemo". Potpuno pogrešan i nepromišljen zaključak u razumijevanju i u analizi sljedećih veličina i njihovih relativnih odnosa! 

Očito je da Einstein ne razumije sadržaj o kojem razmišlja i zaključuje. Kretanje neutrina brzinom svjetlosti direktno osporava Einsteinovo razmišljanje i zaključivanje. Oba prethodna algebarska zapisa posmatrajte kao cjelinu u nekom konkretno posmatranom fizičkom sadržaju, ili zbivanju.

Primjer 3.) Predočavam preveden Einsteinov tekst (iz knjige "Moja teorija") u kojem nas Einstein na osnovu pogrešne analize i nerazumijevanja smisla algebarskih iskaza direktno obmanjuje govornim izjavama

Einstein ne zna šta je vrijeme, nema definiciju vremena (svoju ili nečiju drugu koju prihvata)! Kada govori o dilataciji vremena nije najjasniji da li govori o sporijem/bržem radu sprava za mjerenje vremena ili o vremenu kao brzini promjena (onda su nam katalizatori sasvim dovoljni za brži tok vremena u hemijskim procesima).