Paradox dva para blizanaca

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“. Na svakom ISR po par M i Ž (M-muško i Ž-žensko), i dok se sexaju (Ž tvrde da M ubrzavaju) izgubili su vezu sa realnim svijetom (nemaju osjećaj ni za prostor ni za vrijeme, ni za prošlost ni za budućnost). Tek kada taj zanos prođe i treba "svodit račune" i vratiti se u realnu stvarnost nastupaju - problemi, pogotovu oni kroz 280 dana.

Citiram tekst A. Einsteina iz knjige "Moja teorija"

Neki savremeni fizičari postali su "veći katolici od Pape"! Mijenjaju Einsteinove postavke u STR, tako da mi nije jasno čija razmišljanja u STR su mjerodavna - Einsteinova ili nekog drugog "pametnjakovića"! Čije mišljenje treba osporavati (http://worknotes.com/Physics/SpecialRelativity/TwinParadox/htmlpage4.aspx?print=true ). Sam A. Einstein je više puta mijenjao svoje vlastito mišljenje tako da ni među relativistima nema  saglasnosti po pitanju uzroka "dilatacije vremena" (gravitacija, ubrzanje, brzina kretanja, ili geometrijski model). Mišljenja "relativista" su nejednaka, različita, nesređena i neuređena. Mnogi (pa i sam A. Einstein) često poistovjećuju brži/sporiji rad sprava za mjerenje vremena (satova) sa bržim/sporijim protokom vremena! Neke sprave će raditi brže, a neke sporije pod uticajem gravitacije. Sprava i vrijeme su različiti pojmovi! Sporiji/brži rad satova, ili sporiji/brži  duži/kraći koraci mog hodanja - nikako ne znači i brže/sporije proticanje vremena!

Ukoliko vam satovi počnu raditi brže/sporije zovite Ruse da vam kurišu satove, a ne Švajcarce!

Paradox blizanaca – Serđo Bertoluči - arbitar, pomoćnici:  Stephen Hawking, Michio Kaku, Carlo Rubbia i tim experiment-a ICARUS - u ime Einsteina i njegovih prividnih istina, mogućih istina, poluistina i neistina! Ovom timu ne vjerujem!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaza (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u avionu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u objekte P i B (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi objekat). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala uoče objekat u svojoj okolini. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v i izračunaju međusobnu razdaljinu i vrijeme susreta (jer se međusobna razdaljina tokom vremena smanjivala monotonom brzinom v = c/n, n = c/v = 5/3). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta - Ž miruje u K°, a onaj drugi objekat K' se kreće brzinom v. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Upoređujući  međusobne proračune, nakon male diskusije među njima, u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?!

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali i branili -  mišljenje blizanaca - M'  ili mišljenje bliznakinja -  Ž ?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!

Paradox blizanaca – Comay Eliyahu - arbitar Antonio Ereditato, Dario Auterio i tim experiment-a OPERA - u ime Galileja i njegovih istina! Ovom timu vjerujem! Serđo Bertoluči je dogmatik!

Proučavajući „paradox blizanaca“ i inercijalne sisteme u međusobnom relativnom kretanju brzinom v = c/n , n > 1, pokušao sam osmisliti novu situaciju – „paradox dva para blizanaca“.

Dva objekta, objekat P  i  objekat B, nalaze se u međusobnom relativnom mehaničkom kretanju monotonom brzinom v = c/n. Objekti su bili potpuno identično uređeni. Na svaki od tih objekata (dvije rakete, dva voza, dva kamiona, dva aviona,....) ukrcao sam po par blizanaca (muško – M  i žensko – Ž). Na istom objektu između blizanaca (M i Ž) postavio sam zaklon (zid, ogradu) kako blizanci  ne bi jedno drugog vidjeli i kako ne bi znali jedno za drugo). Na svakom objektu na zajedničkoj pregradi između M i Ž postavio sam zajednički sat sa kojeg i M i Ž očitava vrijeme. Dakle, sve u svemu, objekat P i objekat B bili su jedno drugom nalik ko jaje jajetu, ko predmet i njegova slika u ogledalu.

Sa svojim timom (stručnjaci NASA-e) radni prostor blizanaca Ž uredili smo kao kućni prostor, a blizanaca M kao prostor u vozu. Sve četiri blizanca smo uspavali i tako uspavane ukrcali u voz (dvoje - M i Ž na jedan, a drugo dvoje - M i Ž na drugi voz). Probudili smo ih (sve četvoro) kada su se objekti P i B prestali kretati ubrzano, tj kada su se nalazili u međusobnom relativnom inercijalnom kretanju brzinom v.

Kada smo ih probudili, dali smo svakom od njih zadatak da obrate pažnju na okolinu, da gledajući sa svojih sjedala kroz prozor uoče drugi voz i njegove vagone kako monotono promiču i da ih broje tokom 10 sekundi. Dobili su zadatak da odrede međusobnu relativnu brzinu kretanja v = c/n, n = c/v = 5/3, i izračunaju dužine pređenih puteva za vrijeme od 10 sati, ako znaju dužinu vagona (d = 12m). Nakon što su obavili zadatak blizance smo opet uspavali i probudili ih tek nakon susreta i premještanja u zajedničku prostoriju. Nakon toga smo tražili da nam pokažu i prokomentarišu svoje proračune.

Ispostavilo se da su oba muška blizanca M smatrali da se kreću brzinom v i pravili su proračun po Einsteinovoj STR kao da se nalaze na pokretnom koordinatnom sistemu K'. Dakle muški blizanci M' (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

 Oba ženska blizanca Ž smatrali su da se ne kreću i pravili su proračun po Einsteinovoj STR sa tog stanovišta. Dakle i ženski blizanci Ž (jedan na objektu P, drugi na objektu B) imali su isti proračun.

Nakon male diskusije među njima u pomoć su pozvali Stephena Hawkinga. Šta mislite da li je i  kako je Stephen „riješio spor“?! S. Hawking ne zna šta je vrijme (vidim to po njegovoj knjizi "Kratka istorija vremena").

Ukoliko bi vi imali obavezu da arbitrirate čije mišljenje, i kojom argumentacijom, bi zastupali?! Mišljenje i proračun blizanaca – M', ili mišljenje i proračun bliznakinja – Ž?!

Ja bih mišljenje A. Einsteina o dilataciji vremena i kontrakciji dužina proglasio ništavnim!
Kopirajte ovaj opis "paradoxa dva para blizanaca", poboljšaje tekst po svom nahođenu i pastajte ga u odgovarajućim forumima i vašim diskusijama!
Netko će odmah shvatiti zašto sam osmislio dva para blizanaca, ali nisam siguran i da ćete doći na ideju zašto sam osmislio i dva različita tima za arbitražu. Kratko obrazloženje: Predpostavljam da bi navedeni timovi donijeli različitu "arbitražnu odluku". Jednom od ovih zamišljenih timova vjerujem (na "intuiciju" i poštenje), a drugom ne vjerujem (ni uz obrazloženje). Da li je moja intuicija "u pravu"?
Da li ispravno ocjenjujem da su neki matematičari i fizičari veći mudraci (prognozeri) od Nostradamusa? Vidovita Džemila gleda u kašike i zna šta će biti. Neki matematičari gledaju u formule i znaju šta će biti za 10 svjetlosnih godina, znaju i šta bi bilo kad bi bilo! Za njih su Vidovita Džemila i Nostradamus "male mace"!