Razmislite i izjasnite se

Molim da se izjasnite, prvo sami sebi i za sebe, a zatim i javno u vašim tekstovima (namijenjeno autoru ovih tekstova: http://www.physicsmyths.org.uk/ ) o sljedećem:


Veliki broj savremenih fizičara i matematičara ne umije uočiti i razlikovati smisao sljedeća tri iskaza:

a) Invarijantnost brzine c svjetlosti u vakuumu

b) Invarijantnost brzine c

c) Invarijantnost konstante c .
"Matematika je skup znanja i umijeća pomoću kojih se realni objekti i
njihovi odnosi prikazuju pomoću apstraktnih objekata i njihovih odnosa. Takve
prikaze zovemo matematičkim modelima."
Geometrija je posrednik između prirode i matematike, a koordinatni sistemi samo jedno od pomoćnih sredstava matematičkog jezika!

U posmatranju relativnih kretanja dva objekta (u realnoj fizičkoj stvarnosti, ili u geometrijskom predstavljanju kretanja „materijalnih tačaka“ i algebarskom opisu relativnih kretanja) postoje relativne brzine (pa i onda kada  c  jeste/nije brzina svjetlosti u vakuumu) navedene pod 1), 2), 3) i 4):

1.     0  <  v  <  c  <

2.       (c + v)  i  (c – v)

3.       

4.        

Da li ovu tvrdnju prihvatate/osporavate?!
Aritmetička sredina (A) za relativne brzine pod 2) je brzina c
Geometrijska sredina (G) za relativne brzine pod 2) je brzina 3.)
Harmonijska sredina (H) za relativne brzine pod 2) je brzina 4.)


 Za brzine: (c + v) i (c – v) , 0 < v < c < ∞  su: 
Izjašnjavanje mi je potrebno zbog sljedeće istine u Einsteinovim veličinama

koju A. Einstein pogrešno tumači i nenaučno tretira.  . 

Više o aritmetičkoj (A), geometrijskoj (G) i harmonijskoj (H) sredini Ajnštajnovih veličina u STR za dužine, vremenske intervale i brzine pogledajte na ovoj mojoj stranici, ili ovdje.

Vjerujem da sljedeći algebarski iskaz i njegovo geometrijsko značenje niste u stanju osporiti validnim argumentima. 

 Također mislim da niste u stanju osporiti njegovo logično značenje za svaki mogući vremenski interval (t) koji u praksi realizujete, ili zamislite.

 U prethodnoj jednakosti vremenski interval t' je Ajnštajnova veličina.

Za Lorentzovu veličinu (t', i x' = ct') ista ta jednakost opisuje sljedeće istine 

Niste to u stanju osporiti ni za sve moguće brzine 0 < v < c , pa ni onda kada c jeste/nije brzina svjetlosti!

Sada vas moram pitati: Zašto tu istinu ignorišete!? 

Skrećem vam ponovo pažnju na sljedeću međuzavisnost Lorentzovih veličina

Vi tu istinu možete i umijete provjeriti i u nju se uvjeriti. Zašto, onda, sami sebi ne vjerujete?! 

Pa, ljudi, kome ćete vjerovati - sebi i vlastitim očima, ili Einsteinovim riječima?!

Albert Einstein nije shvatio značenje "Lorencovog faktora" i njegove recipročne vrijednosti "gama faktora"!Albert Einstein sasvim pogrešno tumači sljedeće algebarske, geometrijske i fizičke istine:

Sve navedene veličine po smislu i sadržini imate opisane uz proračun "očekivanog rezultata" u Michelson-Morly eksperimentu.

Istinom protiv zabluda u STR

Dva objekta, dvije zamišljene „materijalne tačke“ B i C (od kojih jedna od njih, ili obje, može imati i masu jednaku nula po veličini) kada se kreću po istom pravcu i suprotnim smjerovima po zakonu puta PB = vt, PC = ct = x imaju međusobnu relativnu brzinu (c + v) i prije i poslije „susreta“ u tački P  zajedničkog pravca kretanja. Kada se kreću po istom pravcu i u istom smjeru njihova međusobna relativna brzina je (c – v) i prije i poslije "susreta" u tački P. Navedeno je fizička (eksperimentalna), geometrijska i algebarska istina za sve moguće skalarne vrijednosti brzina 0 < v < c, pa i tada kada je c brzina svjetlosti u optički homogenoj sredini.

Relativna mehanička kretanja trebamo analizirati i dublje i temeljitije nego je to uradio Albert Einstein kroz sadržaje Specijalne teorije relativnosti.

Za svako moguće n = c/v = ct/vt možete provjeriti i sami se uvjeriti u istinitost navedenog algebarskog iskaza.

Na vidim ni jedan opravdan razlog da ne vjerujete sebi i ovom algebarskom iskazu za Einsteinovu duljinu 2ct'

Kada umijete provjeriti i tako se sami uvjeriti u istinitost sljedećeg algebarskog iskaza ( p je žižni poluparametar elipse kojoj je velika poluosa a = ct i mala poluosa b = vt)

Ne vidim ni jedan opravdan razlog da ne vjerujete sebi i sljedećem algebarskom iskazu za Einsteinovu veličinu 2vt'

Zašto nemate hrabrosti posumnjati u Einsteinovo tumačenje ove algebarske istine

 

Zašto vas moram nazivati plašljivcima i kukavicama?! Vjerujte sebi i vlastitom umu i razumu! Ne vjerujte (ublehi) A. Einsteinu!

 I nemojte se ljutiti i nervirati što Alberta Einsteina nazivam "ubleha"! Za nepristrasno razmišljanje i zaključivanje emocije nisu poželjne ni potrebne. Odbacite ih!

Tunel korespodencije između K i K'

Pojam - tunel korespodencije, najsličniji je pojmu - zajednički presjek, u teoriji skupova. U matematičkoj logici tom pojmu odgovara iskaz: Ako su dvije veličine jednake trećoj veličini - onda su i međusobno jednake.

Stvarnost – mogućnost, stvarna istina – moguća istina jesu ključ za ispravno razumijevanje i tumačenje Specijalne teorije relativnosti koju je zasnovao Albert Einstein.

Zakoni puta inercijalnih kretanja (jednolika pravolinijska kretanja) PN = ct i PB = vt  eksperimentalna su činjenica, na kojoj gradimo vlastita znanja i vlastite spoznaje o pojmu dužina (l) (razdaljina od - do, najkraće rastojanje od - do), pojmu vrijeme (t) trajanja nekog zbivanja (vremenski interval od – do) i pojmu brzina (c ili v ,  c > v > 0).

U relativnim mehaničkim kretanjima („materijalne tačke“) brzina promjene položaja u prostoru iskazuje se odnosom mjernog broja intervala dužine (l) i mjernog broja vremenskog intervala (t).

Svi do sada pomenuti pojmovi, po svom smislu i sadržini, imaju opšta, posebna i pojedinačna značenja. Dužinu puta (l) mogu iskazati pomoću vremenskog intervala (t) i bilo koje brzine (bilo koliko velike ili male brzine, c , v, ili neke druge brzine). To je opšte značenje. U tom opštem značenju imamo tri eksperimentalno utvrđene spoznaje (istine):

Dužine puta direktno su proporcionalne brzinama (veličini brzine) za isto vrijeme.

Dužine puta direktno su proporcionalne vremenu (veličini vremenskog intervala) za istu brzinu.

Za istu dužinu puta vremenski intervali (mjerni broj vremenskog intervala t) obrnuto su proporcionalni brzinama (mjernim brojevima brzina).

To su opšti stavovi, opšte istine, za sve moguće brzine, vremenske intervale i odgovarajuće dužine – ako se relativna mehanička kretanja ostvaruju pod istim uslovima (jednakim prirodnim i fizičkim uslovima).

Navedena tri stava možemo posmatrati i provjeravati u bilo kojem konkretnom eksperimentalnom posmatranju. Istu dužinu puta PB možemo ostvariti različitim brzinama za različito vrijeme.

 Na primjer:

 PB = vt = ctv. Vremena su obrnuto proporcionalna brzinama na istoj dužini puta PB : v = t,  PB : c = tv

c : v = t : tv = n

Kod Lorentzovih dužina x i x' imamo primjer iskazivanja različitih dužina pomoću iste brzine (c) za različita vremena. Dužine su direktno proporcionalne vremenima. Odnos dužina i odnos odgovarajućih vremenskih intervala je jednak. Vrijednost tog omjera je sljedeća:

 (x')² : x² = (c-v) : (c +v).   

U svim mogućim konkretnim primjerima imamo konkretnu stvarnost (ono što posmatramo i mjerimo) i mogućnost (ono što tek možemo posmatrati i posmatranjem pokazati i dokazati). U konkretno posmatranomsadržaju, za stvarnost i moguću stvarnost, uvijek imamo neki zajednički element, najmanje jednu zajedničku veličinu – „tunel korespodencije“: dužinu, vrijeme ili brzinu.

U opštem slučaju inercijalne sisteme referencije K i K' povezuje zajednički prostor u kojem objektivno postoje i u kojem ih posmatramo. U tom zajedničkom prostoru posmatramo i iskazujemo njihovu međusobnu relativnu brzinu mehaničkog kretanja, brzinu v. U tom zajedničkom prostoru utvrđujemo i njihovu međusobnu razdaljinu P - P' = P' - P = vt. U tom zajedničkom prostoru definišemo fizičke veličine, jedinice fizičkih veličina, početak i kraj posmatranja (trajanje vremenskog intervala od početka do kraja posmatranja), i definišemo fizičke zakone i zakonitosti zbivanja. U tom zajedničkom prostoru teče i zajedničko vrijeme (t) kojem određujemo interval (trajanje) od početka do kraja posmatranja konkretnog relativnog mehaničkog kretanja t = PP'/v = P'P/v. U istom tom prostoru definišemo i brzinu c = n v. Također, u tom zajedničkom prostoru definišemo i veličinu "izmjerene dužine" u kretanju ili mirovanju, dužinu l0 = ct0, kao i dužinu x = ct = n vt. Izmjerena dužina l0 i  ct su međuzavisne veličine u STR.
Sve navedeno imamo i prije nego što se opredijelimo koji od dva uočena sistema referencije K ili K' ćemo smatrati "sistemom u mirovanju", a koji ćemo smatrati "pokretnim sistemom".
Šta nemamo, a koristi se u STR?
Nemamo "malih, zelenih" Einsteinovih "posmatrača" i njihovih "ručnih časovnika". Nemamo nikavih stvarnih sprava za mjerenje vremena (satova) i njihovog uštimavanja ("kurisanja"). Sve što posmatramo, crtamo, računamo i opisujemo radimo to MI (ti ili ja, ili bilo tko drugi). Ne rade to "posmatrači" ni u K ni u K'. Einsteinovi "posmatrači" su tupavi, neinformisani, nemaju pojma šta se stvarno zbiva, pogrešno razmišljaju i zaključuju! Ustvari, umjesto "posmatrača" i njihovih "ručnih časovnika" -  razmišlja i zaključuje površni mislilac i logičar - Albert Einstein!

Na Einsteinovu površnost dovoljno je ukazati činjenicom da umjesto četiri Lorencove ("boost") formule za transformaciju koordinata možemo koristiti samo jednu (prethodnu) jednakost. Iz te jednakosti možemo računati koju god želimo Lorencovu veličinu, bez ikakve potrebe za Einsteinovom pričom (bajkama za malu djecu) o "dilataciji vremena" ili "kontrakciji dužina".
Albert Einstein, Stephen Hawking, ...., uopšte ne znaju šta je vrijeme! Nemaju definiciju vremena, a pričaju o vremenu! Ne znaju ni o čemu pričaju!
"Oprosti im, Bože - ne znaju šta rade"!

Zaluđeni stotinu godina

Fizičari i matematičari iskrivljenog uma i razuma - ima li takvih?!
Od silne želje da dokuče nedokučivo neki fizičari i matematičari žive i razmišljaju u transu više od stotinu godina. Neki od fizičara (za primjer, V. Abramović, ili V. Kozirjev) sasvim pogrešno shvataju i tretiraju sadržaj pojma vrijeme, sa još većom zabludom nego je to činio i sam A. Einstein, ili Stephen Hawking!
Zablokirana i opsjednuta svijest sprečava ih da razmišljaju o jednostavnim istinama.
Dužine puta inercijalnih mehaničkih kretanja ct i vt , za brzine bilo kolikih skalarnih vrijednosti 0 < v < c , nisu u stanju analizirati svojim bistrim i neopterećenim umovima. Ne znaju shvatiti jednostavnu algebarsku, geometrijsku i fizičku istinu:

1)

2)
Pomnožimo li i korjenujmo navedene algebarske i geometrijske iskaze dobit ćemo jednakost:

3)
O novodobijenoj jednakosti pišu knjige, rasprave, naučne članke, naučne (Andersenove) bajke i priče (za malu djecu). Umjesto da tu jednakost ispravno protumače, da jednostavno prihvate to što im oči vide i vlastita pamet kazuje, prihvatili su da im jedan površan i netemeljit um (glupan) sjebe vlastitu pamet. Sjebani postaju zombiji, odbacuju vlastita shvatanja i vlastitu sposobnost razmišljanja! Tuđu pamet poštuju, svoju vlastitu pamet podcjenjuju!

PC = ct, PB = vt, BC = ct - vt , BC' = ct + vt

Postoje ljudi kojima razmišljanje nije napor, već zadovoljsvo, i radi takvih nastavljam ukazivati na istine.

4)

5)
Množenjem i korjenovanjem tih algebarskih iskaza dobit ćemo novu jednakost, kojom pomoću dužine vt = ct/n i odgovarajućeg faktora iskazujemo istu veličinu kao i u prethodnoj jednakosti 3)

6)
Nakon navedenih jednakosti očekujem da potpuno korektno shvatite sljedeće relativne iskaze

7)  

8)
U jednakostima je upotrijebljeno Einsteinovo "crtkano vrijeme". Einsteinova dužina 2ct' jednaka je Lorentzovoj dužini (x' + vt'). U Lorentzovoj dužini "crtkano vrijeme" nije isto što i Einsteinovo (t').

9)
Isto to u uobičajenijem obliku

10)
Naravno, nema tu nikakve "dilatacije vremena" ili "kontrakcije dužina". Postoji samo Einsteinovo pogrešno tumačenje značenja tih algebarskih i geometrijskih veličina i njihovih relativnih odnosa.

Sljedeći "relativistički faktor" primjenjiv je i na Einsteinove, i na Lorencove, i na veličine kod Doplerovog efekta, na frekvencije i talasne dužine i na inercijalna, i na jednakopromjenljiva kretanja:

Ni jedan od relativističkih faktora nema prednost nad drugim. Sva tri "relativistička faktora" su potpuno ravnopravna za iskazivanje relativnih odnosa veličina u STR (Lorencov faktor ni u čemu nema neko extra značenje, ni u Lorencovim transformacijama, ni u Einsteinovim formulama). Naprimjer, Einsteinovu dužinu 2ct' možemo iskazati pomoću bilo kojeg od navedenih faktora

Albert Einstein sasvim pogrešno razmišlja i zaključuje kada tumači geometriski i algebarski smisao sljedeće istine

Da li ovaj stogodišnji trans, ova zombijevska opijenost, ima veze sa nekom novom vrstom seksa? Mnogima kao da godi što ih guze direktno u mozak. Meni se to gadi!
Profesorima Prirodno-matematičkog fakulteta Tuzla - poseban pozdrav!
Sretna vam Nova godina!

Lokalno vrijeme u STR

Navedena veličina vremenskog intervala na engleskoj wikipediji u članku "History of Lorentz transformation" naziva se "lokalno vrijeme".
(citat sa en Wikipedia:  "Budući da vjeruju da su u mirovanju, oni moraju uzeti u obzir samo vrijeme prijenosa od signala, a zatim cross-reference svoja zapažanja ispitati da li su njihovi satovi su sinkroni. Međutim, iz perspektive promatrača na odmor u eteru, satovi nisu sinkroni i ukazuju na lokalno vrijeme .  Ali zato što su pokretni promatrači ne znaju ništa o njihovom kretanju, oni ne priznaju to".)
Sljedeći tekst (kopiran uz Google translate sa stranice "Histotry of Lorentz transformation") ima ključnu logičku i grešku (boldani iskaz) od značaja za Ajnštajnovu posebnu relativnost (fizički smisao tako napisanog algebarskog iskaza je pogrešno objašnjen):
"Proteklo vrijeme na sat kada je signal vratio je δ t _o  + δ t _b , a mi pripisuje vremena t * = (δ t _o  + δ t _b ) / 2 do trenutka kada se svjetlosni signal stigao udaljenu sat. U ostatak okvira, naravno, vrijeme t  = δ t _o se pripisuje tom istom trenutku. Neki algebra daje odnos između različitih vremena koordinira pripisuje trenutka razmišljanja."
Boldani algebarski iskaz ne predstavlja "trenutak kada je svjetlosni signal stigao udaljeni sat".
To ukazuje na logičke greške u zapažanju i kod "velikih umova"!?
 Najlakše je shvatiti njegov smisao iz sljedećeg algebarskog zapisa za "lokalno vrijeme" je

Ovaj izraz možemo transformisati u sljedeći iskaz:

Iskaz nam daje odgovor na pitanje: Koliko bi trebalo vremena da se brzinom c ostvari dužina (puta) jednaka dužini BC = x - vt . PC = x , PB = vt.
Kada taj vremenski interval podijelimo Lorencovim faktorom (pomnožimo "gama faktorom") dobit ćemo Lorenzovu "vremensku koordinatu"

Lorentzov vremenski interval t' (Lorentzova koordinata t') je dužina vremenskog intervala potrebnog da se dužina BC = ct - vt = x - vt , pređe brzinom

.
Albert Einstein je bio površan u analizi veličine x' = ct', poistovjećuje stvarnost (ct-vt) i mogućnost.

Albert Einstein pogrešno shvata i pogrešno tumači veličinu x' = ct' u Lorentzovoj formuli. Lorentzova koordinata x' nije ono što nam A. Einstein (govornim jezikom) kaže da jeste, već jeste ono što nam geometrija i algebra (svojim nepristranim i objektivnim iskazom) kažu da jeste. To nije dužina BC već CL = LN (vidi sljedeći crtež).

Lorencova dužina x' = ct' je dužina PD = LN = LC. Lorentzova dužina vt' = BL = LT.

Navedenu istinu, pored E. Einsteina, nisu shvatili ni: Murray Gell-Mann, Edward Witten, John Švarc, Majkl Grin, Michio Kaku, Leonard Mlodinov, Stephen Hawking,.....Imenovani ne znaju šta je vrijeme (a pričaju o vremenu)! Vrijeme nije dužina, nije broj, nije vektor (pa ni u "kvadrivektoru" prostor-vrijeme).

Uvjeren sam da bi njihov zablokirani um mogao biti oslobođen okova ukoliko bi na istom geometrijskom modelu, umjesto kvadrivektora prostor-vrijeme (tri prostorne i jednu vremensku koordinatu), koristili kvadrivektor vrijeme-prostor (tri vremenske i jednu prostornu koordinatu).
Svaku od nacrtanih dužina mogu iskazati pomoću brzine c i odgovarajućeg vremenskog intervala. Odgovarajuće vremenske intervale mogu nazivati raznim imenima: "unutrašnje vrijeme", "lokalno vrijeme", "sopstveno vrijeme", "vrijeme sistema u kretanju", "vrijeme sistema u mirovanju", "ukupno vrijeme". Ma kako ih nazivao nužno je temeljitije od A. Einsteina analizirati i relativna kretanja, i geometrijsko predstavljanje tih kretanja, i algebarske iskaze kojima opisujemo ta posmatrana relativna kretanja. Same algebarske iskaze:
 BC : c , PD : c , PC : c, PB : c, BN : c, itd , također, trebamo analizirati dublje i temeljitije od površnog, neodgovornog i ne naučnog razmišljanja i zaključivanja Alberta Einsteina i njegovih sljedbenika (fizičara i matematičara iskrivljenih shvatanja prostora i vremena). Objektivno značenje Lorencove veličine (Lorencove "koordinate")

Kada nekom "velikom umu" pokažem jednostavnu algebarsku i geometrijsku istinu, a "veliki um" gleda "bijelo" u mene, kao da vidi duha, dođe mi da mu opalim nekoliko šamara po obrazu, i tako ga vratim iz hipnotičkog stanja u realnu stvarnost.